Župnica Crkvene općine Vinkovci vlč. Andrea Langh pripremila je poruku za Božićne blagdane i Novu 2016. temeljenu na Luki 2,1-20 i Mateju 1,22-23.
Prisjećamo se događaja koji se zbio prije više od 2000 godina a još je i danas aktualan – događaj koji je zauvijek promijenio svijet, nas, našu sadašnjost i budućnost. Dan kada je Bog postao čovjekom, kada je došao na ovaj svijet da nas spasi.
No nekako smo kroz sve te silne godine slavljenja Božića uspjeli izbaciti Isusa Krista iz tog slavljenja i učiniti to blagdanom kada darujemo one koji su nam najbliži. Toliko strke oko kupovine darova – toliko stresa kada vidimo koliko će nas koštati taj dan u godini i često puta depresija kada nakon Božića vidimo stanje računa. Sve se vrti oko krivih stvari. Neki uopće nemaju više predodžbu što se zapravo slavi. Jedna žena je otišla u shopping centar obaviti kupovinu za Božić i bilo je prepuno ljudi koji su hrlili iz trgovine u trgovinu u potrazi za savršenim darovima, ali ta žena se nije žurila, išla je svojim putem i gledala izloge dok nije naišla na izlog sa jaslicama. Tako joj se svidio te je sa smiješkom promatrala sve figurice pa se i zadržala tamo. Odjednom vidi nekog kraj sebe, pogleda ga, a on baci pogled na izlog i kaže joj: "vidi ti sramote – kako se Crkva pokušava uvući u ovaj blagdan!". Pravo značenje Božića se zaboravlja, jer za Božić Djed Božićnjak donosi darove, a za Uskrs tu je uskrsni zeko koji donosi darove, sve se vrti oko darivanja i kao da se namjerno pokušava zataškati o kome se zapravo radi.
Božić je dan kada se Bog lišio svoje slave i postao čovjekom – to je dan kada je Bog pokazao puninu svoje ljubavi i milosti za nas i došao na ovaj svijet kao bespomoćna beba – predao se u ruke svog stvorenja, u ruke grješnika, kako bi bio s nama i spasio nas. I sve oko tog događaja nam se čini malo čudno – Spasitelj svijeta je tu, a rođen je u štalici, u malom gradiću Betlehemu, a pokloniti mu se dolaze pastiri i magi. Spasitelj svijeta se rodio, a već postoji netko tko ga želi mrtvog – Heroda vijest Kristovog rođenja nije ni malo obradovala – naprotiv, razljutila ga je pomisao da postoji netko veći od njega, netko tko bi mogao biti prijetnja njegovoj vlasti. Ta i svoju vlastitu djecu je ubio kako ne bi mogli sjesti na njegovo prijestolje – toliko je volio moć. I vijest o rođenju Isusa Krista je u njemu pobudila strah i mržnju. Tek se rodio, a već je postao meta.
Čitajući o okolnostima u kojima je Bog došao na ovaj svijet, zapitamo se zašto je bilo toliko problema? Bog je mogao sve učiniti mnogo lakšim, pogotovo za ljude kojima je povjerio brigu o svom jedinorođenom Sinu. Da smo mi planirali rođenje Spasitelja i Otkupitelja, mi bismo mnogo toga drukčije učinili – i ne shvaćamo zašto je sve bilo tako prožeto poteškoćama. No Kristovo rođenje pod svim tim okolnostima zapravo ukazuje na to kakav će mu cijeli život biti - njegovo rođenje je slika onoga kakav Isus Krist jest - skroman, ponizan - pa i odbačen. Za njega nije bilo mjesta u gostinjcu, zato je u štalici došao na svijet; za njega nije bilo mjesta u srcima mnogih Židova, zato je bilo mjesta u srcima pogana. Anđeli nisu njegovo rođenje navijestili prvo kraljevima, ili nekim velikim i važnim ljudima toga doba, ne, nego je anđeo došao pastirima da im priopći "radosnu vijest o velikom veselju za sav narod!".
I to se ponavlja kroz cijeli život Isusa Krista ovdje na zemlji – druži se sa odbačenima, sa grješnicima, bolesnima, siromašnima, neuglednima, sa običnim pukom – poučava ih o Bogu Ocu, o Njegovoj ljubavi i milosti i pravednosti, o onome što Bog očekuje od nas. Iscjeljuje bolesne, uskrisuje mrtve, tumači Pisma i hrani gladne. Cijeli svoj život ovdje na zemlji je služio drugima i omogućio svima, pa i nama danas kroz svjedočanstva Njegovih učenika, da vide i upoznaju Boga Oca po Njemu i kroz Njega. Ako i nismo znali kakav je Bog, sad možemo znati gledajući na to kako je Krist živio i što je radio.
Svrha Njegovog dolaska je bila položiti život za nas, kako bismo bili pomireni s Bogom Ocem i imali život vječni, i da nam se po Njemu Bog objavi i uspostavi blizak odnos s nama. On je učinio prvi korak ka pomirenju – poslao je svoga jedinorođenog Sina kako bismo ga upoznali i učili od Njega. Pokazao nam je što je ljubav i milost, što je uistinu bitno, što trebamo činiti i kako živjeti Bogu ugodno.
Istina, svake godine slušamo o tom istom događaju, ali svaki puta bi nas trebalo podsjetiti koliko smo blagoslovljeni, koliko trebamo biti zahvalni Bogu i koliko nas On ljubi. I onda kada se nalazimo u teškim situacijama i kada ne znamo zašto moramo kroz sve to prolaziti, ovaj događaj nam pokazuje iako nam se ponekad možda čini da smo prepušteni sebi samima, da to nije istina – već je sam Bog uz nas i vodi nas lagano ali sigurno ka cilju, kroz mnoge poteškoće, ali koje nas na kraju krajeva oblikuju i jačaju i još više zbliže s Bogom. Bog zna kud nas vodi – budimo i mi vjerni poput Marije i Josipa, koji su prolazili kroz mnogo toga i morali bježati i skrivati se da zaštite Isusa Krista od Heroda, ali nisu odustali, nisu prestali vjerovat, nisu krivili Boga što im je natovario tu ogromnu odgovornost, već su mu vjerno služili.
U Pragu je od 20. do 22. studenoga 2015. održan skup Crkava reformacije. Nazočno je bilo 36 međunarodnih gostiju (biskupi, moderatori, tajnici, prezbiteri): Reformirane Crkve, Prezbiterijanske Crkve, Valdeške Crkve, Evangeličke Crkve; iz Europe, SAD-a, i Južne Koreje. U ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj nazočan je bio tajnik Sinode Branimir Bučanović. Razlog okupljanja je davanje podrške izabranom vodstvu (od 2015. do 2019.g.) Českobratrske cirkév evangelicke (ČBCE).
Dana 21. studenog 2015. bilo je Bogoštovlje na kojemu je potvrđeno i predstavljeno vodstvo ČBCE. Novi članovi Sinodalnog vijeća: vlč. Daniel Ženatý sinodalni senior (zamjenici vlč. Pavel Pokorný, vlč. Ondřej Titera), g. Vladimir Zikmund sinodalni skrbnik (zamjenici g. Jiři Schneider, gđa. Eva Zadražilová). Predsjedništvo Sinode: vlč. Jiři Gruber, vlč. Jan Plecháček, vlč. Miroslav Pfann, vlč. Vladimir Buzek, vlč. Daniel Heller, vlč. Jaroslav Andrejs. Uz vjernike nazočni su bili gosti Crkava reformacije, patrijarh Češko-slovačke husitske Crkve, Daniel Fajrt predsjednik Ekumenskog vijeća Crkava u Češkoj, kardinal Dominik Duka nadbiskup praški i predsjednik Češke biskupske konferencije, te Petr Šilar senator u Parlamentu Češke Republike.
vlč. Daniel Ženatý inauguracijski biblijski nagovor temeljio je na 2. Kor 5,18-19; ističemo: "Krist odnosi naše grijehe. Bog ne pamti naše pogrješke - Haleluja! Budući je sve vrlo dobro pripremljeno možemo se izmiriti s Bogom, drugima ali i sami sa sobom! Drugim riječima: Bog čini dobro za život! On čini sve što daje dobar život. On čini tako dobro pa nas čak ni smrt ne može oteti iz Božje ruke. Vjerujmo u to dragi prijatelji, sestre i braćo. Uskrsnuli Krist nas dotiče. On oblikuje naše umove, omekšava naša srca. On stvara mir. Možemo odahnuti te se umiriti. Više nije bitno tko je veći ili bolji. Potpuno je besmisleno ostati u sukobu sa svojim susjedom. (...) Duh Sveti daje ohrabrenje i mudrost da živimo radosno u Crkvi i Svijetu. Kada se zanesemo, ili smo preokupirani sami sobom odvodi nas natrag onome što je bitno: Kristu, ljudima oko nas, pomirbi i nadi!".
Gosti su imali bogoštovne i radne susrete na kojima su se razmjenjivala iskustava i razgovaralo o pastoralno - društvenim pitanjima, uz poseban osvrt o migrantskom valu koji je preplavio Europu. Posjetili su muzej posvećen Janu Husu i husitskom pokretu.
U organizaciji Reformirane crkve Bjeliševac, Češke besede Bjeliševac i Hrvatsko-češkog društva iz Zagreba 31. listopada 2015. u povodu Dana reformacije u Bjeliševcu kod Kutjeva održana je Bogoštovlje i predavanje posvećena češkom vjerskom reformatoru Janu Husu kojem se ove godine navršava 600. godišnjica smrti.
Tijekom bogoštovlja pjevao je zbor Češke besede Bjeliševac, a župnik Bučanović u svojoj je propovijedi kazao da su reformatori poput Jana Husa vjernike upućivali prema Bogu i Isusu Kristu. «Cilj reformacije nije bilo rušenje i razaranje postojećeg, nego pokretanje pozitivnih promjena u crkvenom i vjerskom životu. Reformacija nas potiče na vjeru u Boga, molitvu, te na življenje Biblijskih ideala i istinske vjere», rekao je župnik Bučanović, spomenuvši da su reformatori bila i trojica velikana iz Svetog pisma – Abraham, Pavao te Gospodin i Spasitelj Isus Krist. Na Bogoštovlju u Reformiranoj crkvi u Bjeliševcu bio je i kapelan Katoličke župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Kutjevu Oliver Kranjčić koji je okupljenim vjernicima čestitao Dan reformacije poručivši da svim kršćanima smisao daje Isus Krist, što su smatrali i pokretači reformacije u 16. stoljeću i njihovi prethodnici.
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac održao je predavanje o životu i djelu Jana Husa u kojem je objasnio okolnosti zbog kojih je u Češkoj krajem 14. i početkom 15. stoljeća došlo do jačanja snaga koje su se zalagale za povratak Katoličke crkve evanđeoskim vrijednostima uz odricanje od sekularne moći i bogatstva. Za Jana Husa, svećenika, teologa, profesora i rektora Karlova sveučilišta u Pragu koji je na crkvenom koncilu u Konstanzu 6. srpnja 1415. osuđen kao heretik i spaljen na lomači kazao je da je bio jedan od prethodnika Martina Luthera koji je živio jedno stoljeće kasnije i koji je Husa iznimno poštovao.
Spomenuo je i izjavu pape Ivana Pavla II. koji je 1999. izrazio žaljenje zbog okrutne smrti Jana Husa i posljedica koje je ona imala za češki narod. Lipovac je istaknuo i važnost Jana Husa za češku kulturu, uz ostalo i zbog toga što je bio autor češkog pravopisa i slova s dijakritičkim znakovima koje su u 19. stoljeću preuzeli i Hrvati, a spomenuo je i da je Hus među svojim studentima imao i nekoliko Hrvata. (M.L.)
Predsjednica Republike Hrvatske gđa. Kolinda Grabar Kitarović - povodom Dana reformacije - organizirala je primanje 29. listopada 2015. U ime Reformirane Crkve nazočni su bili biskup Lajoš Čati Sabo i tajnik Sinode Branimir Bučanović.
U nastavku prenosimo vijest sa www.predsjednica.hr
"Predsjednice Republike Kolinda Grabar-Kitarović primila je predstavnike protestantskih vjerskih zajednica te je svim kršćankama i kršćanima koji svoje duhovne korijene baštine u protestantskoj tradiciji poželjela sretan Dan reformacije, uspjeh i zadovoljstvo, a njihovim crkvama svako dobro.
Obraćajući se predstavnicima protestantskih vjerskih zajednica, Predsjednica Republike kazala je kako Danom reformacije obilježavamo tradiciju koja je duboko ukorijenjena u kulturnu i duhovnu baštinu velikog dijela Europe. Ta je tradicija prisutna i u Hrvatskoj gotovo od samoga početka, dodala je Predsjednica i istaknula djela Matije Vlačića Ilirika, Stjepana Konzula Istranina i Antuna Dalmatina, koji su svojim prijevodima dijelova Sv. pisma na hrvatski jezik i izdavačkim pothvatima dali važan doprinos hrvatskoj književnoj i duhovnoj baštini.
'Uvijek ističem važnost poštivanja religijskih tradicija i snošljivost prema drugima, snošljivost koja nije samo pasivno podnošenje drugih i drukčijih nego aktivna suradnja za opće dobro", kazala je Predsjednica. Želju ljudi da se upoznaju, da prihvate zajedničke vrijednosti i da poštuju različitosti, Predsjednica je navela kao preduvjete poštovanja i snošljivosti.
Na kraju svog obraćanja predsjednica Grabar-Kitarović zahvalila je predstavnicima protestantskih vjerskih zajednica, odgovornih dionika izgradnje općeg dobra, na njihovom radu na dobrobiti vjernika i cijele društvene zajednice."
Dana 27. listopada 2015. u 19:30, u Crkvi sv. Franje Kaptol 9, održan je međureligijski susret predstavnika monoteističkih religija: Židova, kršćana, i muslimana.
Pored okupljenoga mnoštva nazočni su bili predstavnici: Rimokatoličke, Židovske vjerske zajednice, Srpske Pravoslavne Crkve, Makedonske Pravoslavne Crkve, Saveza baptista, Islamske vjerske zajednice.
Prenijeti su: poticaji, promišljanja, molitve te glazbene izvedbe na temu mira. Cilj okupljanja bio je poticanje izgradnje suživota, uvažavanja različitosti, izgradnja mira i snošljivosti građana Republike Hrvatske.
U ime Reformirane crkve nazočan je bio pt. Branimir Bučanović koji je iznio evanđeoski naviještaj i molitvu. Poručio je sljedeće: «Kada su, prije nekoliko godina, započeli masovni progoni kršćana naša javnost je ostala uskraćena za informacije i objektivne analize. Nakon što je uspostavljena totalitaristička država, na području Sirije i Iraka - koja provodi genocid nad kršćanima - javnost je ponovo bila uskraćena za podatke o stvarnim razlozima: fanatizma, nemira, nereda i rata! Danas se kroz masovne migracije potkopavaju temelji, ionako urušenoga, kršćanstva Europe. Vrhunac licemjerja je poziv bezbožnika da se ne brani kršćanstvo u njihovo ime!? Unatoč svemu navedenom kršćani Europe pomažu ljudima u nevolji te pokazuju pravu prirodu Božjega bratstva.
Nemir i nered je trajno stanje čovjeka bez Boga; ako ih želimo riješiti te vidjeti red i mir među ljudima - Isusova poruka je pravac pozitivnih promjena. Isusov dolazak na svijet postavio je temelje istinskog odnos s Bogom te ponudio mir čovjeku.
Bog biblijske objave je milostiv, dobrostiv, pun ljubavi i praštanja. Voli čovjeka i poziva ga na istinsko i potpuno predanje te izgradnju boljega i pravednijega svijeta. Bog je dao zakone po kojima društvo treba graditi na: vjeri, pravednosti, radu i poštenju. Kada se te zakonitosti ne poštuje nastupaju društvene nepravde i ratovi. Bog je svjetlost i u njemu nema tame, veći je od našega uma, osjećaja ili srca! On je izvor i u Njemu je sva istina. Bog je izvorište mira, te povod pomirenja. Njegovo je kraljevstvo vječno i nema kraja. Bog je temelj pravde i u njemu je savršena pravda. Vjera u Boga je temelj pravednoga društva. Stvoritelje je izvor svega i konačni sudac svima. Njegovom su riječju stvorena nebesa, iz ničega je sve stvorio, On je sve u svemu. Samo Njemu pripada slava, hvala i čast. On je kralj vjekova, besmrtan, nevidljiv jedan i jedinstven! Bog biblijske objave je izvor nade i rijeka blagoslova. Poziva čovjeka na vjeru i obraćenje.
Božja narav sažeta je u: blagovijesti, radosnoj vijesti, svjedočanstvu - odnosno Evanđelju. To je poruka radosne vijesti o pomirbi Boga sa svijetom; vječnosti sa prolaznošću, savršenstva sa nesavršenstvom po Gospodinu Isusu Kristu! 'Evanđelje je sila Božja za spasenje svakome tko vjeruje!' (Rim 1,16) Što to znači? Kada čitamo, promišljamo, slušamo i vjerujemo Božjim istinama Bog stvara vjeru u srcima onih koje je odabrao za sebe. Evanđelje je sila Božja, donosi blagoslov u život svih onih koji su se odvažili vjerovati i nasljedovati put i nauk Gospodina Isusa Krista!
Reformirana crkva Zagreb započela je (listopad 2015.) medijski projekt koji ima za cilj prezentaciju audio poruka.
Za sada su tri tematske cjeline (Playlists): Biblijski nauk, Reformacijski nauk i pogled, Isus Krist, u kojima se nalaze audio poruke. Tematske cjeline će se proširivat, te će se stavljati nove poruke. Korištenje je jednostavno te se poruke mogu slušati redom kako su postavljane u izvorniku All ili Tracks, tematske poruke se mogu slušati pod izbornikom Playlists.
Predsjedništvo Vijeća Reformiranih Crkava Europe (VRCE) održalo je radne sastanke u Crkvenoj općini Zagreb od 10. do 13. rujna 2015. Nazočni su bili: vlč. Jan G. Hettderks (Protestantska Crkva Nizozemske), vlč. Odor Balazs (Reformirana Crkva u Mađarskoj), Martina Wasserloos (Reformirano-Evangelička Crkva u Njemačkoj), vlč. Alexander Horsburgh (Prezbiterijanska Crkva Škotske).
Raspravljali su o tekućim pitanjima života i djelovanja Reformiranih Crkava u Europi, uz raspravu o tomu kako Crkve mogu pomoći u krizi koja je uvjetovana porastom muslimanskog ekstremizma i stvaranjem velikog izbjegličkog vala. Dana 12. rujna imali su radni sastanak sa predstavnicima Reformirane Crkve u Hrvatskoj i Sloveniji na kojima se razgovaralo o tekućim pitanjima, izazovima i djelovanju. Članovi su učestvovali na nedjeljnom (13. rujna) Bogoštovlju u Crkvenoj općini Bjeliševac i Zagreb.
vlč. Alexander Horsburgh je biblijski nagovor, u sklopu Bogoštovlja na Dan Gospodnji, temeljio na Iv 6,56-69, te istaknuo: «Potpuno sljedbeništvo Krista uključuje prihvaćanje njegove smrti i uskrsnuća. Uključuje promjenu puta života, kako bi mi kao i on živjeli i umrli za druge. Kršćanska vjera poziva na put osobnog žrtvovanja. Promatranje obveza kršćanske vjere – dolazak u crkvu, davanje milodara, učestvovanje u Bogoštovlju – je lako, ali prava kršćanska vjera prodire puno dublje od površine naših života. Duboko u naše obiteljske odnose, prijateljstva, radno mjesto, društvo, bankovni račun, u kupovinu i konzumerizam, u to što činimo svaki dan, u dubinu onoga tko smo. Uključuje predavanje jednog dijela kontrole u svim tim područjima. Prihvaćanje da ne živimo samo za sebe, nego za Krista, sa Kristom, u Kristu, te da ništa što mislimo, govorimo, i činimo ne isključuje Krista. Težak je to nauk. Tko ga može prihvatiti? Malo njih, i možda za ostvarenje toga nauka trebamo manje razmišljati o brojkama u crkvama. Onda je i dvanaest bilo dovoljno! Mi smo danas, sa svim drugim kršćanima diljem svijeta, dovoljni. To možemo reći sa sigurnošću jer smo ljudi kojima je Bog dao dar vjere, a Bog zna što čini. Naravno, pozivamo druge da nam se pridruže na našemu putovanju vjere, te ih prihvaćamo kada to učine, ali naše usredotočenje treba biti na vjernost, a ne na mjerila uspjeha. U ime dvanaestorice, Petar pita: 'Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života!'. Za njih, kao i za nas, postoje mnoga druga mjesta na koja možemo ići tražiti smisao i zadovoljstva u životu: poslovne mogućnosti, obiteljski odnosi, potraga za društvenim statusom. Uvijek se može više novca zaraditi, nešto kupiti, nove veze ostvariti, druga zadovoljstva uživati, ali u tom trenutku, kada su gotovo svi oni koji su došli k Isusu otišli, Petar vidio samo jedno mjesto gdje život ima istinito i konačno značenje, jedino mjesto koje to čini – u zajedništvu sa Kristom. Samo tamo čujemo riječi vječnoga života!». Istaknuo je vlč. Horsburgh u biblijskom navještaju.
Religijsko-edukativno-kulturni program: Husovské slavnosti 2015, održan je u Pragu od 5. do 6. srpanja 2015.
Crkve reformacije, Čekoslovačka Husitska Crkva, Ekumenski odbor, Vlada Češke te Sveučilište u Pragu bili su organizatori. Povod je spomen na 600 godina od mučeništva, velikana slobode savjesti, Jana Husa. Ova godina posvećena je reformatorskim idejama koje je pronio na dobrobit svoga naroda, ljudi i kršćana. Nazočno je bilo osamdeset međunarodnih gostiju (EU, SAD, Azija) predstavnika Crkava reformacije (Reformirana, Prezbiterijanska, Evangelička, Ujedinjena), te vjernika i građana Češke. U ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj nazočan je bio tajnik Sinode, vlč. Branimir Bučanović.
Program je počeo u nedjelju 5. srpnja. Međunarodna Bogoštovlja su bila u tri Crkve na: Češkom, Njemačkom, Engleskom i Koreanskom jeziku. Predstavnici su reflektirali svoja razmišljanja, o husitskom pokretu, nakon Bogoštovlja. Vjernici zajednica organizirali su ručak i druženje. Edukativno-glazbeni program održan je u Crkvi Sv. Salvadora. Tema: Lica reformacije u Gornjoj Lusatiji, Bohemiji i Šleziji. Izložbu, edukativno-foto panela, je omogućilo Ministarstvo kulture i udruga za promicanje kulture Oberlausitz-Niderschlesien. Izlaganja je imalo više gostiju. Na centralnom trgu je bio program za građanstvo, te koncert uz prijenos na Češkoj nacionalnoj televiziji. Program je završio primanjem kod rektora Karlovog Univerziteta. Rektor je istaknuo važnost reformatora u razvoju intelektualne i duhovne misli.
Drugi dan programa je započeo orguljaškim nastupom izvedbe J.S.Bacha, Preludium a fuga Es dur, u Crkvi Sv. Salvadora. Nastavljen je predavanjem: Uvod u Bohemijsku reformaciju i Jan Hus. Predavao je dr. Peter Morée, profesor Povijesti Crkve na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Pragu. Potom je uslijedila teološka rasprava, na kojoj su učestvovali: u ime Evangeličke Crkve u Njemačkoj Margot Käßman, posebni izaslanik pape Franje kardinal Mikoslav Vlk, te Daniel Fajrt predsjednik Ekumenskog savjeta Crkava u Češkoj. Moderator je bio Daniel Ženatý zamjenik Seniora Sinode. Paralelno sa ovim programom odvijalo se predavanje o liku i djelu Jana Husa u Crkvi Sv. Nikole. Na zidu Betlehemske kapelice otvorena je umjetnička postava: Istina. Program je bio obogaćen češkom praizvedbom Oratorija Jana Husa kompozitora Carl Loewe, u izvedbi Filharmonije Reutlingen uz učešće Kora Betzinger i Ebingen. Zaključno Bogoštovlje je bilo uz učešće predstavnika kršćanskih Crkava.
Program je završio u Vijećnici Grada, uz učešće Praške simfonije, solista, i naratora. Pored glazbenog program bila je interpretacija biblijskog Govora na gori i poruka reformatora. Narodna Banka Češke izdala je zlatnik povodom obljetnice.
Jan Hus je rođen 1370, u Husinecu, Bohemija. On je velikan teološke misli i slobode savjesti, propovjednik, profesor i rektor Karlovog Sveučilišta. Osuđen je i ubijen (spaljen) zbog: kršćanskog, biblijskog, naprednog i slobodarskog svjetonazora. Presuda je izvršena 6. srpnja 1415. u Kostanzi, Njemačka. Do kraja svog života ostao je vjeran Bogu te je, u muci ali molitvi, skončao svoj život i postao jedan od mnogih mučenika za kršćansku vjeru.
Dana 13. lipnja 2015, u Kotlini je održano Bogoštovlje i predavanje u cilju duhovne obnove. Nazočno je bilo osamdesetak vjernika Crkvenih općina iz Slavonije i Baranje, a organizator je bila Crkvena općina Kotlina. U ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj sve prisutne je pozdravio biskup Lajoš Čati Sabo.
Biblijski nagovor je održao vlč. Tarr Zoltán iz Mađarske, na temelju Djela 9,22-30. prof. dr. Gustáv Bölcskei je održao predavanje u kojemu je govorio o značenju Svetoga pisma u životu vjernika. Istaknuto je jedinstvo Biblije, a Sveto pismo se treba sveobuhvatno: proučavati, poučavati i propovijedati. Biblija nije cjelovita knjiga bez Staroga i Novoga zavjeta, a njezine poruke se bez te dvije integrativne cjeline ne mogu razumjeti. Zaključak je kako se ne radi samo o knjizi, već o - Riječi Božjoj - upućenoj i darovanoj čovjeku!
Crkvena općina Korođ je bila domaćin skupa pastoralnih službenika. Predvođeni vjernicima, glavnim skrbnikom Crkve g. Josipom Kelom, i župnikom vlč. Janosom Kanalasom, 12. lipnja 2015. ugostili su pastoralne službenike Reformirane Crkve iz Srbije i Hrvatske.
Nazočni su bili iz: Mađarske prof. dr. Gusztáv Bölcskei, iz Srbije biskup Halász Béla, iz Hrvatske biskup Lajoš Čati Sabo, donedavni tajnik Sinode Reformirane Crkve u Mađarskoj vlč. Tarr Zoltan, deset župnika/ca sa iz Srbije, jedanaest župnika/ca iz Hrvatske sa nekim od svojih supružnika/ca, te članovi Sinodalnog vijeća. Razlog skupa bio je nastavak i produbljivanje suradnje sestrinskih Crkava i formacija pastoralnih službenika.
Skup je započeo Bogoštovljem koje je predvodio vlč. Kiss Nandor. Biblijski nagovor je temeljen na Mk 11,15-19. Naglašena je odgovornosti crkvenih službenika da svojim radom doprinose izgradnji Crkve i njezinom utvrđivanju. Postavljeno je ključno pitanje: Isus je čistio Hram, a jesmo li mi spremni prihvatiti njegovo čišćenje naše duše? Iznesen je poticaj da se prihvatiti svoj dio odgovornosti u duhovnom pročišćavanju i važnost izgradnje dobrih međuljudskih odnosa. Zadatak pastoralnih službenika je da se posvete pastoralnoj službi te grade odnose povjerenja. Istaknuo je vlč. Nandor.
dr. Gusztáv Bölcskei je održao predavanje. On ima bogatu pastoralnu i teološku karijeru. Bio je predsjedavajući biskup Reformirane Crkve u Mađarskoj, u tri šestogodišnja mandata (maksimalni broj izbora). Sadašnji je rektor Sveučilišta u Debrecenu, studiji teologije je osnovan 1538.g. Danas ima oko 1000 studenata.
Tema predavanja: Što znači reformirani identitet?
Reformirani identitet ne bi smio biti određen vanjskim silnicama ili ideološko - političkim skupinama.
Reformirano kršćanstvo je organizirano u Europi i djeluje od 16.st. ali danas se težište premješta na: Aziju, Afriku Latinsku Ameriku i Kinu. Religioznost i njezini izričaji se mijenjaju kao i djelovanje na određenim područjima. Europski kontinent je danas pod udarom različitih koncepcija religija i ideologija koje nasrću i nastoje uništiti vjeru u Boga.
Istaknuta je bit i posebnost reformirane religioznosti u sljedećim naglascima:
Nazočni su imali zajednički: ručak, druženje, razmjenu pastoralnih iskustava u sjenici Crkvene općine. Dan je bio izuzetno topao sa temperaturom od oko 30C.
Prezbiterijanska Crkva u Irskoj (PCI) je zajednica kršćanskih vjernika koja ima svoje utemeljenje u Crkvi ustanovljene od Gospodina Isusa Krista koji je njezin kamen temeljac te istinski i konačni autoritet. Crkva ima povijesno, i teološko ustrojavanje u kršćanskoj reformaciji te je jedna od direktnih slijednica reformacije. Ime je povezano sa prezbiterijanskim načinom uprave, koji podrazumijeva vodstvo, od strane pozvanih službenika i aktivnih vjernika.
Prema zadnjim podatcima PCI ima 234 000 aktivnih vjernika (100 000 obitelji), 545 Crkvenih općina, od toga je 50 u Belfastu, 19 Seniorata, 400 pastoralnih službenika, 225 umirovljenih pastora i 6300 prezbitera.
Najveća koncentracija je na Sjeveru, ali Crkva je prisutna u cijeloj Irskoj. Kandidati za pastoralnu službu se školuju na The Union Theological College u Belfastu, a trend upisa na studiji teologije je u laganom porastu. Socijalne aktivnosti Crkve godišnje iznose oko jedanaest milijuna Eura, a uključuje projekte: skrbi djece i mladih, starih i nemoćnih, te socijalno ugroženih. Imaju jedanaest domova socijalne skrbi za stare i nemoćne, socijalne slučajeve i ovisnike. Crkva je uključena i u misijske aktivnosti sa godišnjim budžetom od oko dva milijuna Eura.
PCI je usmjerena prema navještaju Evanđelja te izgradnji vjernika u duhovnom i društveno odgovornom ponašanju. Imaju razvijen rad sa djecom i mladima te visoke standarde zaštite i brige o mladima. Crkva vodi skrb i brigu o starim i nemoćnima. PCI je, kao i ostatak društva, bio snažno pogođen terorističkim aktivnostima, a mnoge crkve su bile cilj terorista. Na sreću ti problemi su stvar prošlosti, a zajednica svjedoči istinu u novim društvenim okolnostima.
Evanđeoska poruka duhovne obnove i novoga života te iscjeljenja, mira i zajedništava ljudi različitih opredjeljenja u centru je navještaja PCI, svojim nastojanjima i djelovanjem radi na promicanju suživota različitosti.
Jedan od većih problema sa kojima se zajednica suočava je agresivna sekularizacija koja ostavlja velike tragove na duhovnu prazninu i materijalističku usmjerenost društvene zajednice. Utopistički san koji promiču «propovjednici» materijalizma i sekularizma pokazuje kako problemi ne mogu biti riješeni kroz takav pristup životu.
PCI je punopravna članica Svjetske zajednice Reformiranih Crkava kao i Reformirana kršćanska – kalvinska Crkva u Hrvatskoj.
Dana 25. i 26. travanja 2015. u posjetu Crkvenoj općini Bjeliševac, došao je vlč. Jan Krupa. Poslan je od Českobratrské církve evangelické sa kojom Reformirana Crkva u Hrvatskoj ima dugogodišnju pastoralnu suradnju. Boravio je u zajednici, imao sastanak sa prezbiterijem, održao katehetsko predavanje i predvodio Bogoštovlje na Dan Gospodnji. Razlog dolaska bio je: nastavak suradnje, izgradnja zajedništva, podrška pastoralnom službeniku, prezbiteriju te zajednici vjernika.
Iznoseći biblijski navještaj, na Dan Gospodnji, vlč. Jan Krupa je poručio.
«Pošto su doručkovali, Isus upita Šimuna Petra: 'Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? Da Gospodine – odgovori mu – ti znaš da te ljubim. Pasi jaganjce moje!' reče mu Isus. Upita ga drugi put: 'Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me? Da, Gospodine – odgovori mu - ti znaš da te ljubim. Pasi ovce moje!' reče mu Isus. Upita ga treći put: 'Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?' Ražalosti se Petar što ga upita po treći put: 'Ljubiš li me?' pa mu reče: 'Gospodine, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim. Pasi ovce moje!' reče mu Isus. 'Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.' To je rekao da označi kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Zatim mu reče : 'Slijedi me!'» Iv 21, 15 – 19.
«Što mislite? Je li Petar zaista volio Isusa ili je samo mislio da ga voli? Ili bolje – je li ga uvijek volio ili samo tada kad mu je opasnost, ili zlo prijetilo?
U prošlom stoljeću našli bismo bezbroj primjera, kad se čovjek odrekao čovjeka, sin oca, žena svoga muža, brat brata zbog prijetnje zatvora, smrti ili možda zbog gubitka zaposlenja, ili prijetnje da se dijete neće moći upisati na fakultet. Odricanje i ljubav! Zar to ide zajedno? Očigledno je Petar zanijekao. Potvrđuju nam to svi pisci evanđelja. Kakvu vrijednost, onda može imati priznanje ljubavi takvog čovjeka? Neće li se odreći ponovo pri najmanjoj prilici? Tko je od nas spreman ponuditi, takvome, novu priliku? Čini se prilično velik i uzaludan rizik, a Isus ga ipak prihvaća; zna kakvi smo. Uči nas, da kod priznanja ljubavi, u bilo kakvom obliku, bilo kuda i bilo komu upućena, ne možemo se oslanjati samo sami na sebe. Zato se zauzima za Petra, a time i za nas svakog pojedinog. Zahvaljujući Isusu nemoguće je ljubav posve izbaciti, isključiti i obezvrijediti zbog odricanja ili zatajenja.
Petar je uvijek bio vrlo aktivan. U sve se vrlo lako i brzo upuštao. Vidio je Gospodina na lađi i odmah se bacio u valove prema Njemu. Sam od sebe se počeo zaklinjati, da Isusa nikada neće napustiti pa makar to svi ostali učinili. Bio je u sebe siguran, tvrdio je kako je spreman slijediti Isusa, pa ako je potrebno i život za Njega dati. Znamo kako je to završilo; ali Isus ga nije zamrzio. Nije ga izbrisao sa popisa svojih učenika, prijatelja, bližnjih. Štoviše čak ni ne sumnja da ga Petar ne voli. Svojim pitanjima ga razumno, kao pravi pastir vodi ne bi li Petar sam shvatio što i kako.
'Šimune, sine Ivanov', svoje prvo ime Petar čuje uvijek kad radi na svoju ruku, kad se ne može potpuno osloniti na Isusovu pomoć, kad sliježe ramenima. 'Šimune, ljubiš li me više nego ovi?' Uvijek si to tvrdio, što sada? Ali Petar odgovara skromno – 'Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim!' Ne hvali se sa velikom ljubavi, ne uspoređuje se sa ostalima, čak se ne usuđuje reći da Isusa ljubi. Drugo Isusovo pitanje je nešto jednostavnije. Manjka mu usporedba sa ostalima, ali Petar i dalje odgovara jednako oprezno. Nema snage priznati, izgovoriti, reći, da prema Isusu osjeća takvu ljubav, kakvom Isus njega ljubi. Postao je skroman, ponizan. Treće Isusovo pitanje još više umanjuje veličinu ljubavi – ljubiš li me? Možda to objašnjava Petrovu revnost i želju da bude stalno prvi. Ponovno odgovara tako, što se poziva na Isusa da On najbolje zna da ga ljubi. Žalost, koju je autor evanđelja opisao, nije zbog toga što Petar možda misli da mu Isus ne vjeruje. Prije bi se reklo da je to izraz kajanja. Petar postaje svjestan da njegov Gospodin i dalje na njega računa unatoč tomu što je Petar učinio. Pitanje, tri puta postavljeno, naglašava hitnost i važnost cijele stvari.
Da, uskrsnuli Isus Krist mi daje novu priliku! Pomogao mi je da izađem iz nevesele situacije, iako sam za njegov put pokazao slabo razumijevanje. Iako sam ga toliko puta razočarao, Isus me nije odbacio, nije se odrekao. Potvrđuje to i time što mi povjerava zadatak. Povjerava mi pastirsku službu, brigu za one za kojima me šalje.
Primjećujemo da se ovaj razgovor između Isusa i Petra vodio poslije zajedničkog jela, poslije euharistije, poslije Večere Gospodnje. To je zanimljivo! Isus ne traži priznanje krivnje prije pričesti. Slavi euharistiju, poziva i zove a onda pomaže Petru da ponovno pronađe sam sebe i svoje mjesto. Ovdje se uopće ne radi o iskusnim crkvenim djelatnicima, koji su nekada svraćali pozornost i moć na svakojaki način. Radi se o službi koju utvrđuje i daje joj moć Uskrsnuli, koji nas je prije toga okrijepio kod svog Stola.
Stih 18-19: Petar je išao sam kud je želio, slijedio je intuiciju, svoje srce, razum i osjećaje ili raspoloženje. Sam se je opasivao (gornju odjeću, da ne smeta kod posla – znak da je spreman za put -za službu) . Kao odrastao radio je to sam. Samo djeca i bolesni ili stari trebaju pomoć kod oblačenja. Petar čuje da to više neće raditi sam. Netko drugi će zategnuti remen i opremiti ga za put. Što više, još će ga i voditi. Je li to ograničenje? Možda naplata za odricanje? Nikako! To je jedna važna osobina pastirske službe za Kristovo evanđelje. Trebaš ići čovječe tamo, gdje nikada ne bi išao, gdje se sam ne bi usudio, gdje ne bi ni pomislio da kreneš sa evanđeljem o Isusu Kristu. To je okrepa za put, snaga za svaki posao, za sve što te čeka, što je pred tobom. Može se dogoditi da će ponekad biti opasno, možda te čeka neka neprijatnost, nekoga i progonstvo ili čak i nešto gore.
Ali tu jako odzvanja Isusovo oslobađajuće – slijedi me! To ipak znači – ne ideš sam kao početnik. Netko je i taj trnoviti put pred tobom ugazio. Nisi prvi, već uvijek samo drugi i ideš za onim za koga si malo prije izjavio da ga ljubiš. On to zna i pozvao te. Pod ovakvim uvjetima, zaista se isplati ići i tamo gdje ne želim ići. Da, što može biti ljepše nego ići za onim koga iskreno ljubim? Amen!»
Tajnik Svjetske zajednice Reformiranih Crkava, vlč. dr. Chris Ferguson (pastoralni službenik Ujedinjene Crkve Kanade sa iskustvom diplomata pri Ujedinjenim Narodima) uputio je poruku reformiranim vjernicima u Hrvatskoj.
«Srdačni pozdravi mojoj kršćanskoj braći i sestrama Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj!
Razgovarao sam, sa članovima Vijeća Reformiranih Crkava Europe, o značenju saveza. U grčkom novozavjetnom to je koinonia, sa značenjem duboke povezanosti među kršćanima. Željeli bi smo prenijeti, našoj braći i sestrama u Hrvatskoj, duboko uvjerenje kako smo jedno u Kristu Isusu našemu Gospodinu, a vaši problemi, neprilike te izazovi su i naši. Kada se 'jedan ud tijela raduje, mi se radujemo, a kada jedan pati svi patimo'.
Moje duboko uvjerenje je da ćete biti ohrabreni i ojačani s nama u molitvama, te praktičnim načinima po kojima, bez obzira na veličinu zajednica u našim zemljama ili problemima, snaga našeg reformiranog svjedočanstva je pod Božjom suverenom nazočnošću. Vođeni Riječju Božjom možemo, svi zajedno u cijeloj svjetskoj zajednici, znati kako nismo sami. U našim nastojanjima da propovijedamo Evanđelje, u dosezanju i služenju, promicanju pravednosti i odupiranju zlu, svi smo mi dijelom jedne reformirane obitelji!
Primite moje pozdrave i znajte da smo nadahnuti i ojačani Vama. Nadam se da ćete i Vi biti ojačani činjenicom što ste djelom jedne obitelji, svi zajedno u ekumenskom zajedništvu pod gospodstvom Isusa Krista, koji nas poziva na zajedništvo i predanje na pravednost. Mir svima Vama!» Poručio je vlč. Ferguson kršćanskim vjernicima u Hrvatskoj.
Svjetska zajednica Reformiranih Crkava ujedinjuje 80 milijuna vjernika, i 230 nacionalnih Sinoda Reformiranih Crkava diljem svijeta koje su ustrojene po sinodalno-prezbiterijalnom načelu te nasljeduju reformirani teološki identitet.
Reformirana udruga žena organizirala je 6. ožujka 2015. molitveno okupljanje, a domaćin je bila Crkvena općina Kotlina. Nazočni su bili vjernici iz Crkvenih općina: Kotlina, Bilje, Kopačevo, Vardarac, Lug, Beli Manastir, Karanac, Kamenac, Kneževi Vinogradi, Podolje, Suza, Zmajevac, te vjernice Rimokatoličke crkve.
Voditelj pastoralnog rada vlč. Darko Turšić pozdravio je sve nazočne te održao nagovor na temelju Ivana 13,12-15. Ovogodišnji molitveni program pripremile su vjernice sa Bahamskih otoka na kojemu su od ukupnog broja stanovništva 60 posto protestanti sa značajnim postotkom reformiranih kršćana, a slogan je bio: «Razumijete li što sam učinio s vama». Ovakvo okupljanje traje više od četrdeset godina u reformiranim crkvenim općinama.
Nakon molitve bio je domjenak i druženje za nazočne.
Međunarodno Bogoštovlje
Reformirana crkva Zagreb organizirala je 7. ožujka 2015. međunarodno Bogoštovlje i predavanje od tri cjeline ujedinjeno temom: Molitva temelj duhovnog života. Nazočni su bili: biskup Lajoš Čati Sabo, gosti iz Reformirane crkve Mađarske, Reformirane crkve Slovenije, Valdeške crkve Italije, Crkvene općine: Bjeliševac, Kamenac, Lug, i Evangeličke Crkvene Općine Zagreb. U ime inicijative 40 dana za život bio je mr. Ante Čakljušić. Okupljanje je bilo prvenstveno zbog - duhovne obnove - potom, promicanja suradnje, izgradnje zajedništva i razumijevanja različitosti.
Bogoštovlje je predvodio vlč. Branimir Bučanović, uz učešće: vlč. Ruggera Marchettia (Italija), vlč. Tünde Hodánics-Biró i vlč. Zoltána Szakála (Mađarska), vlč. Tamása Bódisa, vlč. Emőke Rozgony (Slovenija), i staratelja Crkvene općine Zagreb. Biblijska čitanja: Jona 2,3-10 te Luka 11,1-13 kao temelj za propovijedi; molitve te Oče naš i Apostolsko vjeroispovijedanje na: Hrvatskom, Mađarskom, Talijanskom i Češkom jeziku.
Prvo predavanje (Biblijski nauk o molitvi) i molitvu održala je vlč. Tünde Hodánics-Biró. Drugo predavanje (Kalvin čovjek molitve) i molitvu održao je vlč. Jožef Arpaši. Treće predavanje (Molitva u životu vjernika i zajednice) i molitvu održali su vlč. Zoltán Szakál i vlč. Ruggero Marchetti.
Prezbiterijanska Crkva Irske i Upravni odbor Vijeća Reformiranih Crkava Europe bili su domaćini Skupštine od 19. do 20. veljače 2015. u Belfastu, UK. Centralna tema Skupštine bila je: Nacionalni i Europski identitet te uloga Reformiranih Crkava, a glavni predavač bio je dr. Doug Gay, profesor teologije Trinity Collega iz Glasgowa.
Skupština je otpočela Bogoštovljem, nastavljena radnim sastankom od 17:00 do 20:00. Drugi dan zasjedanja nastavljen je zajedničkom molitvom i biblijskim navještajem, predavanjima, izlaganjima, i raspravama, od 08:30 do 19:00, te zaključen zajedničkim Bogoštovljem.
Osvrt na rad Skupštine
Tijekom izlaganja predsjednika VCRE-a istaknute su aktivnosti i naglasci djelovanja u protekloj godini. Crkve članice su potaknute na življenje zajedništva što je i temeljni razlog postojanja VRCE-a.
Obilježena je desetgodišnjica Accra konfesije (2004.). Ova konfesija Reformiranih Crkava naglašava važnost prihvaćanja različitosti, te odbacivanje i osudu svih oblika rasizma, isključivosti i mržnje. Crkve članice su pozvane i potaknute promicati pravedne i poštene odnose u društvenoj zajednici te se suprotstavljati svim oblicima nasilja i degradacije čovjeka te uništavanja prirode.
VCRE je dalo podršku Reformiranim Crkvama u Rumunjskoj i Ukrajini. One, svaka na svoj način, trpe probleme povezane sa njihovim identitetom, što je slučaj u Rumuniji, ali i društvenim okolnostima ratnoga sukoba što je slučaj u Ukrajini. Reformirana Crkva u Rumuniji je pod pritiskom političkih struktura. Posebno se ističe primjer otimanja imovine koju je organizirao sud. Školu, Székely Mikó u Sfântu Gheorghe, su komunisti ukrali i opljačkali 1946, a rumunjska vlast je vratila 2003. Tamo je bila organizirana srednja škola, a ponovno je, oduzeta. Reformirana Crkva Ukrajine je usmjerena evanđeoskom djelovanju, i humanitarnim projektima uz pomoć Crkava iz Europe. VRCE potiče na molitvu za ove zajednice kako bi ugroza nestala.
Povezano sa temom konferencije: Teologija i nacionalizam u Europi uz osvrt na nacionalni i europski identitet te uloga Reformiranih Crkava, prof. Doug Gay se osvrnuo na nacionalizam kao snage koja je imala velikog utjecaja u razvoju društvenih stremljenja. Nacionalizam definira ka pozitivno djelovanje prema naciji i društvu, uz naglašavanje kako se ne smije isključivati druge te treba uvažavati i poštivati sve ljude i različitosti. Iako je nacionalizam, u nekim slučajevima, imao negativno djelovanje, on je bitan jer stvara koheziju društva i pomaže u njegovom oblikovanju. Nacionalni simboli - koji ne isključuju druge - nisu negativni. Zastava, himna i ostali nacionalni identiteti su bitna obilježja ali ne smiju biti poticaj na isključivost ili izolacionizam. Spomenuta je Barmenska deklaracija (1934.) koja određuje nacionalnu svijest i njezin odnos prema vjeri. Budući je nastala u vrijeme rastućeg totalitarizma, te podržana od teologa reformacije, ima značenje i za društvo današnjice.
Kršćanima je vjera u Boga temelj identiteta; na njemu se trebaju graditi svi ostali identiteti. Poticaj kršćanima je da razmisle o svome identitetu i kako se on može uklopiti u globalnu ideju sveopće (katoličke) Crkve. Treba se osvrnuti i na činjenicu kako se u mnogim dijelovima Europe razvija ideja antieuropskoga razmišljanja koji potiče ekstremni oblik nacionalizma i etnocentrične svijesti. Treba istaknuti kako nacionalna svijest treba biti i internacionalna svijest. Dakle, vlastiti identitet se ne treba odbaciti ali on ne smije postati glavni izvor energije i vodstva u životu. Na tom tragu valja naglasiti kako se često puta i religija koristi u ostvarivanju političkih planova.
Ključno pitanje je određivanje nacionalnog identiteta u Europi današnjice. Pitanje se preklapa sa različitim aspektima društvenoga djelovanja, može se reći da se to pitanje preispituje i mijenja s obzirom na: vrijeme, društvene okolnosti i odnose.
Kršćanski identitet se temelji na vjeri u Gospodina Isusa Krista, on je izvor svakog drugog identiteta i bitan za određivanje međuodnosa i različitih odnosa. Promatrajući iz perspektive pastoralne službe - koja je uvijek upućena čovjeku - valja naglasiti kako čovjek ima identitet koji je određen nacionalnim identitetom. U pastoralnoj službi valja imati sve to u vidu kako temeljna služba ne bi bila zasjenjena.
Istraživanja pokazuju kako ljudi na Zapadu Europe u više od sedamdeset posto njeguju nacionalni identitet, dok je na Istoku Europe taj postotak nešto veći. Može se zaključiti kako je nacionalni identitet bitan i nije ga moguće negirati, odbaciti ili uništiti.
Predstavljen je projekt pod naslovom Reformacija 2017 kojim će se obilježavati Dan reformacije 31. studeni 1517. To je projekt koji organizira Evangelička Crkva u Njemačkoj, a Reformirane Crkve su pozvane da se uključe i daju svoj doprinos kako u učešću tako i u organiziranju različitih projekata povezanih sa obilježavanjem značajnog datuma u povijesti kršćanstva koji je pokrenuo duhovnu obnovu i promicanje društvene pravednosti. Projekt ima za nakanu promicati: duhovne, i društvene (kulturne, edukativne) elemente koje je donijela reformacija.
Glavni tajnik Svjetske zajednice Reformiranih Crkva (SZRC) vlč. dr. Chris Ferguson, u izlaganju i obraćanju predstavnicima, naglasio je važnost promicanja evanđeoskih vrijednosti i pravednosti u društvu današnjice. Naglasio je važnost održavanja i promicanja zajedništva među Crkvama koje su članice SZRC-a. Uspoređujući djelovanje ostalih svjetskih regija može se zaključiti kako je djelovanje VRCE-a sve bolje, a zajedništvo među Crkvama se sve bolje razvija. Ostale regionalno-kontinentalne inicijative su, također, aktivne u promicanju biblijskih vrijednosti i društvene pravednosti. SZRC-a promiče Kristov sustav vrijednosti i zajedništvo među Crkvama članicama te ističe važnost razumijevanja među različitim Crkvama.
VRCE ujedinjuje trideset osam nacionalnih Crkava reformirane tradicije koje su punopravne članice, a svaka, bez obzira na brojnost, ima pravo na jednog predstavnika sa pravom glasa iz: Austrije, Belgije, Bugarske, Češke, Danske, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Irske, Luksemburga, Litve, Latvije, Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Srbije, Švedske, Španjolske, Škotske, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine i Walesa. Vijeće je ove godine imalo četrdeset jednog člana među kojima i Reformirana Crkva u Hrvatskoj, a nazočan je bio tajnik Sinode.
Na inauguraciji Predsjednice Republike Hrvatske (15.veljače 2015.) bio je biskup Lajoš Čati Sabo, a Reformirana Crkva u Hrvatskoj daje podršku i upućuje molitve Bogu za našu novu Predsjednicu.
Prenosimo dijelove govora Predsjednice Republike Hrvatske gđe. Kolinde Grabar Kitarović preuzete sa www.kolinda.hr
«Posebnu zahvalnost iskazujem hrvatskim braniteljima, koji su bili i ostat će zaglavni kamen naše domovine Hrvatske. Osobitu zahvalnost dugujemo prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, predvodniku tog povijesnog pothvata i utemeljitelju suvremene hrvatske države!
Bit ću predsjednica svih hrvatskih građana, bez obzira na političko opredjeljenje, etničku, vjersku i spolnu orijentaciju i pripadnost te da će beskompromisno štititi socijalno najugroženije.
Vi ste mi ukazali povjerenje i vama ću polagati račune! Bit ću vaš glas, bit ću vaša predsjednica.
Istinsko domoljublje, u koje vjerujem i za kojega ću se boriti svakoga dana mojega služenja domovini i vama, temelj je izgradnje bolje Hrvatske.
Desetci tisuća mladih napuštaju Hrvatsku. Među njima velik je broj onih fakultetski obrazovanih, koji bi trebali biti nositelji razvoja. Imamo izrazito negativne demografske trendove. Starimo kao nacija.
Nalazimo se u trenutku koji traži široki nacionalni konsenzus oko ključnih pitanja. Nema ni prostora ni vremena za podjele.
Krajnje je vrijeme da se i u savladavanju gospodarske krize izdignemo iznad pojedinačnih i stranačkih interesa.
Naš strateški nacionalni interes moraju biti nova radna mjesta. Moramo napokon shvatiti kako nova radna mjesta ne stvara država, već privatna inicijativa, odnosno poduzetnici.
Nacionalne manjine bogatstvo su Hrvatske. Razvijat ću i štititi njihova prava, ali i promicati prava Hrvata u susjednim državama.
Koristim prigodu našem iseljeništvu diljem svijeta uputiti posebnu poruku. I vi ste Hrvatska i nikada neću dopustiti da bilo tko zanemari vašu ulogu i doprinos u stvaranju hrvatske države.
Vi ste važna poveznica Domovine sa svijetom, ali i naša bitna sastavnica koja će i dalje pridonositi našem nacionalnom razvitku. Vrata Hrvatske širom su vam otvorena.
Moj će mandat posebice biti posvećen mladima. Moramo im otvoriti prostor u gospodarstvu, politici i društvenom životu. Moramo im dati posao. Neka se čuje njihov glas – oni su obrazovani, željni uspjeha i neopterećeni prošlošću.
Inauguracijska svečanost uvijek će predstavljati i proslavu hrvatske državnosti, našega nacionalnog osjećaja na kojeg smo ponosni, ali i naše otvorenosti prema drugima i prema svijetu u čijem ćemo uređenju i upravljanju aktivno sudjelovati.
Mi smo pobjednički narod, postojan narod, vrijedan narod. Nema toga što mi ne možemo postići kad smo jedinstveni.»
Ovogodišnja ekumenska nastojanja oko zbližavanja i poticanja razumijevanja kršćanskih Crkva te poticanja mira, suživota i tolerancije održana su diljem Hrvatske od 18. do 26. siječnja 2015. Inicijator je Rimokatolička Crkva, a učestvovale su sljedeće Crkve: Rimokatolička, Pravoslavne (Srpska i Makedonska), Reformirana, Evangelička, Baptistička, Evanđeosko-pentekostalna. Reformirana Crkva podržava projekt zato što su moderna ekumenska nastojanja otpočela sredinom 19.st. (1846.) u krugu Crkava reformacije.
Povodom svojih posjeta i susreta vlč. Andrea Langh je izjavila sljedeće: «Molitvena osmina za jedinstvo kršćana je veoma važan događaj i jako mi je drago što mogu biti dio toga. Ovo nam je prilika da se posjećujemo i bolje se upoznamo; prilika da vidimo kako ni jedna razlika u načinu štovanja Isusa Krista ili našem shvaćanju o Njemu nije jača od našega Gospodina Isusa koji nas sve povezuje i ujedinjuje. Mora nam biti jasno da su razlike posljedica naše ograničenosti u shvaćanju Božje objave koja je toliko velika i duboka da ju naš um ne može u potpunosti shvatiti. Da bismo mogli shvatiti Boga, morali bismo biti bog, a to sigurno nismo – mi smo nesavršeni i naše shvaćanje Božje objave je nesavršeno. Tako da nitko od nas ne može tvrditi da je u potpunosti u pravu, da je jedino njegova denominacija ona prava – jer Bog ne pripada niti jednoj denominaciji – ne pripada niti jednoj crkvi. Mi kršćani smo crkva, tijelo Kristovo, a on je glava te Crkve. Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj nas poziva na ljubav i jedinstvo – ne na prepirke i svađe oko nevažnih stvari. Mi smo ovdje kako bismo svojim životom svjedočili za našeg Gospodina, bili svjetlo svijetu i sol zemlji, a to možemo samo ako ljubimo jedni druge. Sam Isus Krist je rekao da će nas svijet prepoznati kao Njegove učenike po ljubavi koju budemo imali jedni za druge. Pokažimo svijetu tko je naš Gospodin i što sve može. Stavimo sve predrasude na stranu i uživajmo u ovom zajedništvu, a na različitosti gledajmo kao svjedočanstvo Božje veličine. Moja velika nada je da ovo naše zajedništvo neće biti ograničeno samo dok traje molitvena osmina, već da ćemo se osjećati dovoljno slobodno posjećivati jedni druge i nakon što ovih osam dana prođe. Mi smo svi djeca Božja, sestre i braća u Isusu Kristu – tu nema mjesta ičem drugom osim ljubavi.»
Osvrt na molitvu u Zagrebu
Crkvena općina Zagreb, 18. siječnja 2015, organizirala je: Bogoštovlje, druženje i domjenak na kojemu su bili nazočni: vjernici, i predstavnici: Rimokatoličke Crkve, Evangeličke Crkvene općine, Makedonske pravoslavne Crkve, Grkokatoličke Crkve, Starokatoličke Crkve, predstavnik Grada Zagreba, Veleposlanik Kraljevine Norveške, te predsjednik Hrvatskog biblijskog društva. Razlog okupljanja bilo je: kršćansko Bogoštovlje i zajednička molitva, svjedočanstvo vjere u Boga, promicanje mira i suživota različitosti, uvažanje drugih i drugačijih, te duhovna obnova!
Bogoštovlje je predvodio vlč. Branimir Bučanović, uz molitveno učešće predstavnika Crkva, a biblijska poruka temeljila se je na Evanđelju po Luki 9,28-36.
Istaknuto je sljedeće: Jednom zgodom, Gospodin Isus Krist, poveo je trojicu svojih učenika (Petra, Ivana i Jakova). Oni su svjedočili veličanstvenom događaju Gospodinova preobraženja. Evanđelja iznose svjedočanstvo koje i danas ostavlja bez daha: Mt 17,1-8; Mk 9, 2-8; Lk 9, 28-36.
Učenici su bili sa Gospodinom na visokoj planini (vjerojatno Hermon, vrh je 2814m). Dok je bio u molitvi, a učenici shrvani umorom, dogodila se preobrazba. Glagol grč. metamorfo (preobrazba, metamorfoza, transformacija) znači promjena oblika. Tom prilikom njegova vanjština je postala potpuno svijetle boje i transformirane forme – dokaz i pokazatelj posebne veličanstvene Božje nazočnosti.
Pojavljuju se dvije, značajne, osobe: Mojsije i Ilija. Preko Mojsija Bog je posredovao Zakon te vodio i oblikovao Izrael: iz ropstva, u slobodu; iz zemlje sužanjstva, u obećanu zemlju. Njegov prelazak u vječnost obavijen je misterijem, a grob mu je nepoznat (Pzk 34,6). Ilija je, također, značajan i jedan od najvećih biblijskih proroka. Njegov prelazak u vječnost popraćen je upečatljivim odlaskom u vatrenim kočijama (2. Kr 2,11). Njih trojica razgovaraju o Isusovom putu, muci i onome što se treba dogoditi u Jeruzalemu.
Ukazali su se u slavi (grč.doxa imenica ž.r.), riječ označava Božju prisutnost koja prožima mirom, nadom, i spoznajom. Božja slava trajno je stanje Neba, a na Zemlji samo kada ju Bog pohodi. Takova slava je obećana vjernicima u vječnosti, a njezin predukus je vidljiv i sada. Njihovo ukazanje je potvrda Isusove mesijanske službe i moći Božje.
Evanđelista Matej svjedoči slavu u kojoj se čuje Božji glas (Mt 17,5-6). Isus je istobitan sa Ocem, Božji odabrani i poslani Spasitelj. Donosi radosnu vijest, koja upućuje na Boga te daje punu i pravu vjeru. Isusov autoritet ne polazi od čovjeka ili institucije. On nije velik zato što je to organizacija ili centar odredio; njegova veličina, poslanje i potvrda službe dolaze od Boga. Preobrazba na planini potvrđuje ono što neprijatelji nisu mogli prihvatiti, ali ni učenici, tada, prepoznati. Isus je Spasitelj svih, pravi put vjere i nade u Boga!
Zanimljivo je uočiti ponašanje svjedoka, a to što ih je troje potvrđuje vjerodostojnost događaja. Prvo drijemaju, a onda ne znaju što bi rekli. Petar je progovorio, ali smušeno u čudu, zbunjeno i prestrašeno. Možemo ih razumjeti; vide Mojsija i Iliju koji su “mrtvi” već dugi niz stoljeća.
Sve je prožeto mistikom, i strahom Gospodnjim; to je dobar znak jer strah Gospodnji je početak mudrosti i spoznaje (Izr 1,7). U oblaku na visokoj planini očitovala se Božja nazočnost. Nije to obična situacija, nego prava i stvarna prisutnost Boga. Kada se Bog pojavi i smrtnom čovjeku objavi mora se slušati!
Progovara jasno, a njegova poruka je neupitna: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” (Lk 9,35b). Rečenica nije mudro smišljena poruka pisca, nego Vox Dei i svjedočanstvo, a to obvezuje. Jesmo li spremni prepoznati glas Boga u porukama kao što su ove?!
U Bibliji je zapisano sve što je bitno za spasenje, tu nalazimo Božje poruke i konačne objave; zato je potrebna kao duhovna hrana, pravac života i temelj pobožnosti! Bog je jasno poručio koga treba slijediti. Isus je pravi put, a vjera temelj blagoslovljenoga života i puta spasenja! Naglašeno je u biblijskom navještaju.
vlč. Branimir Bučanović pojašnjava i smisao ekumenskih nastojanja iz ugla reformirane nauke i prakse: “Ekumenizam je pokret među kršćanima oko kojega postoje različiti, ponekad oprječni, stavovi i nastojanja.
Neki mu pristupaju sa oduševljenjem, drugi ga sa prijezirom odbacuju, a treći jednostavno nisu sigurni što o tome misliti. Jedni bi da budu nad svima, drugi da se prvi prvo njima pridruže, a treći bi da sami sebi budu autoritet. Zbrka i pomutnja se ponekad održava podsjećanjem na nesretne epizode iz prošlosti ili potiče bukačinom religioznih ali radikalnih pojedinaca u svim taborima.
No, mnoge uopće ne zanimaju prijepori i prepirke nego žele živjeti svoju posebnost u suživotu sa drugačijima. Onima koji žele živjeti i učiti toleranciju može pomoći kut gledanja reformiranih kršćana.
Reformirani vjernici ekumenska nastojanja vide kao mogućnost promicanja: zajedničkog suživota, uvažavanja različitosti, poticanje mira i razumijevanja te svjedočenja temeljnih evanđeoskih istina.
Ovaj koncept svoje uporište ima u Bibliji koja naučava što vjerovati i kako živjeti svoju posebnost, te ističe sljedeće načelo: ‘Težite za mirom sa svima …’ (Heb 12,14a). Mir je stanje duha, a da bi se u društvu ukorijenio potrebno je na njemu raditi; na to su pozvani svi, a ne samo institucije. Na žalost kultura nereda, nerada i nemira nasljeđe je nesretne revolucionarne prošlosti koja je postavila temelje i pustila korijenje izopačenog morala i danas vidljivog u svim aspektima društva. Unatoč tomu što nas mračno nasljeđe, te izopačeni moral sa kojim nismo raščistili svakodnevno pritišću; lustracija duha, promicanje istine i kultura mira imperativ su svih.
Reformirano razumijevanje ekumenizma mogli bi pojasniti sljedećom Isusovom porukom: ‘U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?’ (IV 14,2).
Dakle, ekumenizam bi biblijski i slikovito mogli opisati kao kuća u kojoj žive različiti ukućani. Zamislimo ukućane koji su stalno u sukobu i svako misli isključivo na sebe. Što bi se dogodilo sa tom kućom? Polako ali sigurno bi se razrušila, a ukućani iako vlasnici – postaju beskućnici! Svijet je kao kuća u kojoj žive različiti stanari. Svaki stanar treba vodi brigu o sebi ali poštivati drugačije, te pomoći, koliko može, kako bi mu život proticao u miru i blagoslovu.
Istinska ekumenska nastojanja su bitna jer potiču: mir, suživot, uvažavanje različitosti te načela sretnoga i blagoslovljenoga života! “
Poruke i pozdravi predstavnika
Predstavnik Rimokatoličke Crkve dr. Jure Zečević: “Pozdravljam vas u ime dviju ustanova koje predstavljam Vijeće za ekumenizam i dijalog HBK-e, i Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije čiji su članovi i ovdje prisutni.
Svi smo mi ovdje s vama da pokažemo da prepoznajemo to zajedništvo u Gospodinu. Tko je taj koji izgovara te riječi (Tema ovogodišnje molitvene osmine: Daj mi piti), svemogući Bog, onaj po kome je sve postalo i bez kojega na postade ništa. On od žene Samarijanke traži vodu sa zdenca, traži vodu vremenitosti. Traži biti sastavnim djelom vremena i prostora (inkarnacija-utjelovljenje), Bog hoće biti među nama. Žena nakon što prepoznaje u njemu više od čovjeka traži od njega vodu živu o kojoj govori.
No, taj susret, ta razmjena vode vremenitosti koju uzima Bog i vode života vječnoga koju traži žena od njega postala je moguća tek nakon što su se nadišle predrasude. Ona pita: ‘Kako ti Židov išteš vode od mene Samarijanke?’ Opterećenost, kočnice, ograde, pregrade na koje valja naići da bi se dogodio susret. Isus izgovara riječi koje za nas kršćane, ali i za sve ljude jako puno znače. Tko god pije vremenite vode sa zdenca opet će ožednjeti. ‘Ali tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne neće ožednjeti nikada’. Zašto? Gospodin sam kaže: ‘Voda koju ću mu ja dati postaje u njemu izvorom vode koja struji u život vječni!’ Time nam je dan model po kojemu živjeti. Možemo biti zaokupljeni različitim stvarima, možemo to imati u drugome planu, ali činjenica je da se u vremenitosti treba živjeti imajući u vidu ono vječno.
Čovjeku je piti i samarijankinu vodu sa zdenca dok smo u vremenitosti, i Isusovu vodu – živu! Možemo se upitati teku li obje vode u nama, u duhu, u nutrini. Još jedno mjesto je vrlo poučno. Pitanje je naše konkurencije, našega natjecanja, pa možemo čak i reći; naše zavisti. Jedne u odnosu na drugu zajednicu. Gdje se klanjati? Gdje štovati Isusa, u kojoj kršćanskoj zajednici? Žena pita ‘Gdje se klanjati? Tu u Jeruzalemu gdje vi Židovi kažete da treba ili ovdje na ovome?’ Isusov odgovor obvezuje njegove učenike: istinski klanjatelji klanjaju se Ocu u duhu i istini; onda je svejedno na kojem mjestu; ako je u duhu i istini! To se događa na kraju. Sumještani žene kazuju: ‘Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja, sami smo čuli i znamo, ovo je uistinu Spasitelj svijeta!’ Svi smo mi baštinili vjeru od različitih ljudi, od kojih smo ju čuli, ali ono na što nas ovo evanđelje poziva jest da imamo osobno iskustvo živoga Boga. Tada je naša vjera nerazoriva. Sve drugo je kuća na pijesku. Nadam se da ćemo potaknuti ovom poukom i porukom da nam je potrebna vječnost u vremenitosti doista živjeti svoj život cjelovito satkan i od ovoga što nam treba ovdje i od onoga što nam je obećano u Isusu Kristu.”
Predstavnik vjernih evangelika Zagreba pt. Moran Rajković: “Drage sestre i draga braćo mi danas u zajedništvu zahvaljujemo Bogu na svemu što nam daruje, a posebno onome što nam je potrebno za život. Zahvaljujemo se Bogu što on ovom zemljom hrani svakog čovjeka. I onoga koji živi u slozi i onoga koji ne živi u slozi sa bližnjima. On svakom čovjeku daje potrebno za život; ovozemaljsku vodu i hranu, ali i ono najbitnije, duhovnu hranu kroz svoga sina Isusa Krista. Mi stoga zahvaljujemo što imamo priliku požnjeti plodove zemlje.
Danas, posebno, ne zaboravimo one koji se trude i rade. Koji zbog velikih suša ili poplava ostaju bez svojih plodova jer bogato su sijali, a malo požnjali. Ne zaboravimo danas na sve ostale ljudske djelatnosti gdje se puno ulaže, a jako malo ubire plodova. Ne zaboravimo ni na one ljude koji imaju toliko mali blagoslov od žetve da se ne mogu niti siti najesti, nego trpjeti glad. Ne zaboravimo da smrt od gladi guta tisuće ljudi dnevno u Svijetu. Ne zaboravimo na mirotvorce koje uvijek iznova ratovi pobjede. Ne zaboravimo liječnike koje uvijek nanovo bolest pobjeđuje. Ne zaboravimo danas nikoga koji je sebe stavio u ulogu sijača, a Boga molimo da svakoga tko sije nagradi bogatom žetvom.
Neka svima nama pomogne dragi Bog da uvidimo našu odgovornost i spremnost na žetvu. Onu duhovnu žetvu kojom će nas Krist sve zajedno požnjati u vječnost. Mi kršćani ove riječi iz Iv 4 moramo promatrati kao riječi koje vode prema Križu. Jer na križu je Krist zasijao sjeme i samo zato što ga je ondje tako zasijao drugi svi mi možemo žnjati život. Svi zajedno u vječnosti okupiti ćemo se ponovo u zajedništvu kod jednoga Boga kojega svi zajedno slavimo u našim molitvama, pjesmama, bogosluženjima na našim misama. Svi mi jednom kao i ovdje danas različiti, a u zajedništvu okupiti ćemo se i u vječnom životu!”
Predstavnik Makedonske Pravoslavne Crkve sveštenik Kirko Velinski: “Ova živa voda koju je nudio Gospodin i žeđ za jedinstvom, kod svih nas, okupila nas je večeras ovdje. Neka nam Bog dadne da se nikada ne umorimo u molitvama i u radu na jedinstvu. Molimo, ali ne samo ovih dana kada je molitvena osmina, nego cjelu godinu i radimo za jedinstvo i zajedništvo!”
Predstavnik Grkokatoličke Crkve svećenik Daniel Vranešić: “Vidim ove ekumenske susrete na dva načina: prije svega iz pastoralnog ugla. U našoj hrvatskoj povijesti znamo da je bilo više događanja zbog toga je dobro da vjernici i šire mase, a nadamo se da će to prerasti u masovniji ekumenski pokret, vide svećenstvo zajedno. To je dobra poruka za mir među vjernicima i cijelo naše društvo. Drugi pogled je teološki i on je, također, bitan. Mi slušamo propovijedi i razmatranja koja su važna za produbljenje naše vjere. Svi smo se okupili večeras zbog toga što vjerujemo Isusa iz Nazareta. To je najvažnije. Ako srcem prihvaćamo da je Isus iz Nazareta utjelovljeni Bog onda nema nikakvih razlika između nas. Nadam se da ćemo večeras ponijeti produbljenu vjeru u osobu Isusa iz Nazareta.”
Predstavnica Starokatoličke Crkve gđa. Branka Lacković: “Mi smo u zajednici sa Utreškom unijom, koja je prošle godine proslavila 125 godina svoga postojanja. Htjela bih vam pročitati nekoliko rečenica iz jednoga pisma starokatoličkih biskupa povodom te godišnjice. Prve rečenice našega statuta Utreške unije glase: ‘Želimo se čvrsto držati onoga što je bilo od uvijek i od svih jer je to stvarno i uistinu katolički.’ Biskupi su htjeli pokazati da se osobna mišljenja ne mogu jednostrano proglasiti istinom jer bi to uništilo zajedništvo. Istina je zajednička odgovornost i zajedničko propitivanje. Samo Bog poziva ljude na to propitivanje i on je taj koji Duhom potiče da slijede Isusov put i tako otkriju pravu ljubav. To propitivanje je način Crkve kao zajedništva i poziv na to propitivanje je poziv svim ljudskim bićima. Crkva je zajedništvo, te se stoga i raskoli stare katoličke Crkve još osjećaju kao rane. Iako su te rane izliječene, tijekom vremena, ostavile su ožiljke. Tko god vjeruje u pomirenje prikazano nam u Isusu ne traži podjelu, nego zajedništvo. To nam kroz bolnu stvarnost nejedinstva govori Gospodin i poziva da unatoč svemu budem svjedoci pomirenja i zajedništva.”
Predstavnik Grada Zagreba g. Stipe Zeba: “Sjedinjena kršćanska braćo, u Kristu, lijepo nam je biti ovdje. Iskreno me je obradovao ovaj poziv za molitvu i još više me je obradovala spoznaja naše večerašnje molitve za jedinstvo kršćana u našemu Gradu Zagrebu. Gradu otvorenih vrata, međureligijskog dijaloga, koji je na takovom nivou da bi mu mnogi u Europi pozavidjeli.
U našem gradu djeluju 33 vjerske zajednice, 83 katoličke župe, 80 tak samostana. Dolazimo do spoznaje da se pripadnici tih zajednica osjećaju sigurni u svome djelovanju. Svima nama koji smo učestvovali u ekumenskoj molitvi, za jedinstvo kršćana, koji smo se obogatili susretom, u kojemu postajemo radost jedni drugima; svima nama postavljam dva pitanja.
Kako biti više čovjek, rekao bi prof. Golub, i kako više ljubiti brata čovjeka, danas i sutra više nego jučer? To Krist stavlja pred nas. Mislim da tu nema pogađanja, jer večerašnji susret i bliskost koju nosimo u sebi, naša spremnost sažeta je u Mt 20,5: ‘Ono što učiniste jednom od najmanje braće meni učiniste!’. Ostanimo kršćani, nemojmo da nam se dogodi, kako je to jedan propovjednik rekao, ‘Mimo kršćani!’. Jer ako ljudi poznaju svoj identitet tada neće biti uznemireni identitetom drugoga.
Ovo naše večerašnje okupljanje i molitveno slavlje, neki nazivaju Zagrebački modelom. Prakticiranje interkonfesionalne molitve, što je dragocjena ekumenska baština, večeras sve obogaćuje u našemu gradu.
Susresti čovjeka, dati se susresti, služiti braći ljudima; tako je jednostavno, a tako veliki izazov svima nama ovdje prisutnima. Mi koji smo se večeras ovdje našli, kršćani, ljudi dijaloga, spremni čuti drugoga. Do nove molitve, do novoga susreta sa Bogom koji nas blagoslivlja i šalje da budemo sol i svjetlo Svijeta. Donosimo radost tamo gdje vlada beznađe, donosimo riječ utjehe onima kojima je to potrebno: bolesnima, napuštenima i ojađenima.
Bog ljubavi i dobrote neka vas čuva!”
Veleposlanik Kraljevine Norveške NJ.E. g. Henrik Ofstad: “Draga zajednico, braćo i sestre u Kristu. Veliko mi je zadovoljstvo što sam danas ovdje.
Danas kada su različitost i mržnja toliko prisutni. Ako možemo zajedno ispovijedati vjeru u jednoga Boga i Isusa Krista koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo; to je temelj naše vjere. Nedavno smo svjedočili terorizmu u Parizu, a ono što smo tamo vidjeli poziva na jedinstvo, poštovanje i dijalog. Mržnju sučeliti ljubavlju, a rat mirom!
Kao kršćani imamo posebnu odgovornost, a ono što smo svjedočili večeras dobar je temelj za izgradnju. Ne samo u Hrvatskoj, Europi nego i u Svijetu!”
Predsjednik Hrvatskog biblijskog društva g. Dražen Brodarić: “U ime HBD-a zahvaljujem se našim domaćinima za srdačnu dobrodošlicu, i vama na strpljenju. Ovo je molitveni susret i otac Jure je lijepo rekao svi će se naći u onome ‘Daj mi piti’! Ovo je naša voda (Biblija), a ja vas pozivam da ne stoji na polici i skuplja prašinu. Otac Bonaventura Duda uvijek je rekao da će se pravi kršćanin prepoznati po tome je li njegova Biblija izlizana, istrošena. Nadam se da su i vaše takve!”
Okupljeni su nakon Bogoštovlja i poruka nastavili druženje uz razgovor i domjenak.
